Ima negdje, Zemlja jedna,
Plemenita, topla, čedna.
Ima jedna Zemlja snena,
Lijepa, nježna, kao žena!
Ima jedna rajska bašta,
U kojoj se voli, prašta.
U toj bašti ruža rosna,
Ima jedna Zemlja Bosna! - Branko Ćopić, pjesnik
Bosna i Hercegovina je zemlja u obliku srca koja leži u srcu jugoistočne Evrope. Ovdje se istočne i zapadne civilizacije oduvijek susreću, ponekad i sukobljavaju, gradeći dugu i fascinantnu historiju.
Bosna i Hercegovina je dugačko ime za zemlju, koja je relativno mala. Sjeverni i centralni dio zemlje zove se Bosna, a južni dio se u prošlosti zvao Hum, da bi u 19. stoljeću bio nazvan Hercegovina. Bosna i Hercegovina je u geografskom i kulturološkom pogledu zapanjujuće lijepa zemlja s nepreglednim nizom prirodnih pejzaža, kultura i tradicija. Nju konstituiraju njezina tri konstitutivna naroda (Bošnjaci, Hrvati i Srbi), kao i svi oni koji se ne izjašnjavaju pripadnicima konstitutivnih naroda (bilo da ne žele ili ne mogu), uključivo i brojne nacionalne manjine. Bosna i Hercegovina je – unatoč posljednjim ratnim strahotama – ostala multikulturno i multireligijsko društvo. Multikulturalnost je - jedostavno kazano – njezina sudbina. Na prostoru Bosne i Hercegovine su se tokom turbulentne povijesti etablirale brojne vjerske zajednice (islamska, pravoslavna, katolička...) a te su vrste podjele dovele i do formiranja suvremenih bh. vjerskih i nacionalnih, i ne samo njih, nego i drugih, višestrukih identiteta. Bosansko-hercegovačko iskustvo je, doista, iskustvo višestrukih identiteta, odnosno alteriteta, samo se toga nije uvijek i posvuda svjesno. Tzv. prokletstvo „malih razlika“, na jednoj, i „sindrom jednosti“, na drugoj strani, priječe BiH da pojmi svoju raznolikost kao bogatstvo i da bude ponosna na tu svoju osobitost.
U Bosni i Hercegovini se govori bosanskim, srpskim i hrvatskim jezikom, jer njezini ljudi imaju potrebu vlastiti jezik zvati regionalnim ili nacionalnim imenom. Dakako, u sociološkom i socio-lingvističkom smislu se dade sagledati i opravdati takva potreba, ali je sa lingvističkog aspekta gledano očigledno riječ o velikoj jezičnoj bliskosti, srodnosti ili jednosti. U svakom slučaju, i srećom, bh. ljudima ne trebaju prevoditelji da bi se međusobno razumjeli.
BiH je zemlja koja danas nudi bogatstvo resursa i prirodnih ljepota, atraktivne lokacije. Najveće bogatstvo Bosne i Hercegovine su bogate šume, te kristalno čiste planinske rijeke. Posljednjih godina je na rijekama Uni, Vrbasu, Drini i Neretvi nastala ekspanzija raftinga. Spomenute i druge bh. rijeke imaju osim turističkog i velik hidro-energetski potencijal. U BiH postoje i velika nalazišta kamene soli, gipsa, željeza, boksita, itd. Razvijeni su planinski, vjerski, ljetni, seoski i zdravstveni turizam. Termalni izvori smješteni su u Tešnju, Ilidži, Kiseljaku, Laktašima, Višegradu i drugim mjestima.
Kulturu Bosne i Hercegovine nećete naći samo izloženu na zidovima muzeja, nego je možete vidjeti, primjerice, u obliku intrigantnih arabeski u džamijama, ili kao prelijepe rezbarije u drvetu tradicionalnog namještaja, odnosno u fascinantnom vezu na odjeći bosansko-hercegovačkih gorštaka. Suvremena kulturna scena je obilježena nedavnim ratnim događanjima, autorefleksijom ratnih strahota, ali i dosluhom sa svijetom, pa se smije ustvrditi da je u procvatu. Suvremena literatura, muzika te likovna umjetnost uključene su u stvaralačku obnovu zemlje. Glavni grad Sarajevo je, primjerice, poslije rata postalo domaćinom najprestižnijih filmskih i kazališnih i muzičkih festivala jugoistočne Evrope (Sarajevo Film Festival, MESS, Jazz Festival ...).
Bosna i Hercegovina može biti ponosna i na gostoljubivost i gostoprimstvo, na postupanje prema gostu iz svijeta kao da je član porodice. Ma koje nacije ili vjere bilo, lokalno stanovništvo je uvijek prijateljski raspoloženo prema gostu. Dođite i uvjerite se u to. Bosanci i Hercegovci će se ostaviti svoga posla kako bi vam pomogli da nađete to što tražite a nerijetko pozivaju ljude u svoj dom na kafu. A jednom kada se nađete u nečijem domu kao gost, možete očekivati kraljevski tretman. Bosansko-hercegovačka gostoljubivost ne poznaje granice.